Posted on

I lijek može biti otrov

I lijek može biti otrov

U RH ne postoji registar bilježenja slučajeva otrovanja. Broj se procjenjuje prema
broju hospitalizirane djece. Na otrovanja otpada 2-5 % hospitalizirane djece. Ona
mogu biti namjerna i nenamjerna. Kod male djece su većinom nenamjerna, nastaju
uslijed neopreza nas odraslih. Stoga nije nikada previše o tome govoriti i pisati i
uvijek iznova upozoravati roditelje da moraju paziti kako postupaju sa sredstvima
otrovnog sadržaja i nadgledavati dijete do njegove treće godine starosti. Dijete se ne
smije igrati samo, bez nadzora odrasle osobe, u drugoj sobi. Moglo bi nešto progutati,
a mi nećemo niti primjetiti. Kada dijete počne razvijati kliničku sliku otrovanja,
velika vjerojatnost je da je već kasno. Djeca su po svojoj prirodi znatiželjna, sve ih
zanima, svaki novi predmet, svaka nova boja, sve što je novo. U upoznavanju svijeta
koriste sva svoja osjetila pa tako i osjetilo okusa. To je najčešće između 2-5 godine
života.
Otrovanje može izazvati i sama po sebi neotrovna tvar ako se uzme prevelika
količina, kao što je slučaj kod previsokih doza lijekova, ako dijete popije cijelu
bočicu antibiotika ili antipiretika.
Osobito treba paziti da dijete ne dođe u priliku vidjeti tablete koje koriste odrasli jer
su obično lijepih, živih boja, privlačnih dječjem oku. Izbjegavajte uzimati lijekove
pred djecom, djeca vole oponašati starije. Pazite da koja tableta ne padne na pod i
tamo ostane. Nikako pakiranja tableta nemojte ostavljati na stolu ili kojem drugom
mjestu pristupačnom djetetu. Znamo da o tome već ptice na grani pjevaju, ali opet,
događa se, a djeca plate našu nesmotrenost.
Kada djetetu dajemo lijek kao sirup, ne smijemo govoriti da je to sok ili kod davanja
tableta da su tablete bomboni.
Kada i samo sumnjamo da je dijete nešto progutalo, moramo reagirati kao da se to
uistinu dogodilo, potražiti pomoć liječnika i to ODMAH!
Za neke savjete možemo se obratiti Centru za kontrolu trovanja!
Zatražimo li liječničku pomoć, ponesimo sa sobom lijek ili sredstvo koje je dijete
eventualno progutalo ili popilo.
Klinički znaci otrovanja se razlikuju, ovisno o vrsti otrova i načinu uzimanja.
Opekline oko usana i po koži, osebujan miris kod disanja, ubrzano disanje, vrućica,
znojenje, bolovi u trbuhu, povraćanje, povišeni krvni tlak, konvulzije, poremećaji
svijesti, sve do kome.
Kod trovanja benzodiazepinom (Apaurin, Normabel) prisutna je pospanost,
poremećaj hoda, zbunjenost, poteškoće u govoru, poremećaj vida, anksioznost. Kod
teških trovanja prisutno je haluciniranje, poteškoće disanja, koma.
Ispiranje želuca, kao terapijska mogućnost, mora se obaviti unutar jednog sata. Za
većinu otrova postoji protuotrov, zato treba znati vrstu otrova, kako bismo mogli
reagirati.

Peer grupa

Predavač: Mirjana Kolarek Karakaš dr.med.spec.pedijatar

Posted on

Bez ljubavi i potpore i djeca se ubijaju

Bez ljubavi i potpore i djeca se ubijaju

Samoubojstvo je posljedica tjeskobe i tuge. Kako u odraslih, tako i u djece. U manjem broju slučajeva, to su iskreno nesretna djeca, koja potiskuju svoje osjećaje. Djetetova okolina na žalost, često ne primjećuje njegovu usamljenost, nesigurnost, osjećaj odbačenosti, tugu. Većina te djece, zapravo ne želi umrijeti, već jednostavno skrenuti pažnju na svoje probleme. Dijete, potencijalni samoubojica, šalje znakove upozorenja da ima problem, ali neprepoznavanje ili negacija problema od strane njegovih najbližih, zamagljuje znakove koji na to upućuju. Nedavna samoubojstva djece uzdrmala su cijelu Hrvatsku. Kad se dogodi tragedija, često si postavljamo pitanje: Da li smo mogli nešto učiniti? Da li smo to mogli, na neki način spriječiti? No, ta pitanja stižu obično prekasno, za one kojih više nema. Uvijek se da činiti više od onoga, što činimo. S vremenskim odmakom od tih tragičnih događaja mogu samo potvrditi, da se od tada u društvu ništa bitno promijenilo nije. Tragedija je ostala na razini obitelji. Svjedoci smo, manje-više pasivnog promatranja društva na stanje mentalnog zdravlja, kako djece tako i mladih ljudi. Samoubojstvo se ne događa bez razloga. Ono je rezultat neadekvatnog djelovanja obitelji, škole i društva. Ne smijemo smetnuti s uma da je traumatično iskustvo Domovinskog rata povećalo dozu agresije u društvu, pa tako i u obitelji. O tome govori i podatak da je u Hrvatskoj 20-30 posto djece izloženo težim oblicima fizičkog, seksualnog ili emocionalnog zlostavljanja. U takovim okolnostima i dijete postaje puno agresivnije prema drugima ili postaje depresivno i autoagresivno. Jedan od problema u društvu, koji svakako utječe na razvoj djetetove osobnosti, je poremećena ljestvica moralnih vrijednosti. Po njoj, u životu je uspješan samo onaj koji ima mnogo novaca, bez obzira na način kojim ga je stekao. Nedovoljno se cijeni znanje, sposobnost, pomaganje prijateljima, odricanje za boljitak sviju. Na cijeni je prodornost, snalažljivost, umiješnost u okretanju novca. Posebno se cijene ljudi, koji su od ničeg, kao kakvi alkemičari, stvorili bogatstvo. Danas nije najbitnije ZNATI. Na pravoj cijeni je samo IMATI. Drugi od mogućih razloga je i taj što se pred djecu stavljaju, za njih više puta, previsoki ciljevi. Škola sve više preuzima samo edukativnu, a sve manje ima odgojnu ulogu. Imperativ je odličan uspjeh, a ne formiranje zdravog, poštenog, vrijednog, suosjećajnog člana društva. Moramo znati da su djeca šarena, za neke vještine, u većoj ili manjoj mjeri sposobna. Škola bi trebala dijete usmjeravati, skretati pažnju roditeljima za što je njihovo dijete sposobno, a za što nije. Pomagati u razvijanju onih osobina koje dijete posjeduje, s druge strane sprječavati nastanak nepoželjnih. Svaka škola bi trebala imati psihologa, koji bi u svakom razredu, jednom mjesečno održao predavanje o snalaženju u životnim prilikama i neprilikama, kako za djecu, tako i za nastavnike i roditelje, da bi svi zajedno sudjelovali u formiranju djetetove osobnosti, a ujedno i utjecali na stvaranje istinskih vrijednosti u društvu. Biti tinejđer, nije ni malo lako. To je razdoblje života, kada se vrlo često pomišlja na samoubojstvo. Zamišlja se vlastiti sprovod, žalost i suze onih koji su uzrok crnih misli. Vrijeme je to ulaska u svijet dvojbe, što je najteža životna zadaća. Prelazak iz djetinjstva u novi svijet, svijet odraslih. Svi se tome vesele, ali ga se istodobno i plaše. Tjeskoba je posljedica neznanja u načinu snalaženja, u tom svijetu natjecanja, okrutnosti i laži. Vrijeme je to kad se počinje tražiti smisao života. Na mnoga pitanja nema odgovora i tada je jedini bijeg, povratak u djetinjstvo u obliku duševnog poremećaja ili samoubojstvo. Mora se prihvatiti gorka istina, da su neki pokušaji rastanka sa životom prikriveni i okolina ih ne prepoznaje, kao poziv u pomoć. Mnoge su nesreće mladih, zapravo, pokušaji samoubojstva. No, mi smo u tome skloni vidjeti delikventno ponašanje i kao takvo osuditi, i time zatvoriti izlaz iz krize. Društvo uvijek može i mora, činiti više, nego što čini. Zakon o zdravstvenoj zaštiti, predviđa zaštitu mentalnog zdravlja, a osnovan je samo jedan Centar za zaštitu mentalnog zdravlja u Zagrebu. Po meni bi takav centar trebalo osnovati u svakom županijskom središtu. Hrvatska ima danas nedovoljno dječjih psihijatara i samo jednu specijalnu bolnicu za dječju psihijatriju. Medijima se sugerira, manje senzacionalizma, kod objavljivanja vijesti o samoubojstvima djece, zbog izbjegavanja Wertherovog efekta, koji kod labilnog, samoubojstvu sklonog djeteta može izazvati želju, da to i samo učini. Ali o problemu kao takvom, svakako treba pisati, na taj način roditeljima i društvu ukazivati, da on postoji, da na njega treba djelovati. Obaveza je svakog sustava, bez obzira na ekonomsku moć ili stupanj društvenog razvoja, za djecu izdvajati najviše moguće. No, nije sve u novcu. Danas je mnogo veći problem nedostatak volje i vremena. Društvu nedostaje volje, roditeljima nedostaje vremena. Zavaravamo se, da smo napravili bitan iskorak, zabranivši fizičko kažnjavanje djece. Djeca se uglavnom ubijaju zbog nesnalaženja u svojoj sredini, odbacivanja od strane obitelji ili prijatelja, preburnih emocionalnih reakcija, odsutnosti potpore odraslih kad im je najpotrebnije. Najvažnije od svega je : BITI TU, KAD SMO DJETETU POTREBNI ! Završila bih citirajući prim.dr. Zdenku Gruden spec.psihijatrije: „Volimo li svoje dijete, budimo toliko hrabri i prepoznajmo samoubojstveni poriv u njemu. Odbacimo lijenost i pokrenimo se. Promijenimo svoje ponašanje, potražimo pomoć stručnjaka. Naše dijete zvoni na uzbunu zanemarujući svoj izgled, povlačeći se iz društva svojih vršnjaka ili imitirajući delikventno ponašanje. Riječ je o skrivenom i simboličkom samoubojstvu. Pokažimo mu ljepote života. Upoznajmo ga i sa zadovoljstvima, pravima, a ne samo obvezama.“

Napisala: Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec.pedijatar

Posted on

Noćno mokrenje

Noćno mokrenje

Noćno mokrenje ( Enuresis nocturna ) je nehotično mokrenje u krevet za vrijeme sna, kod djece iznad navršene pete godine života. Može se produžiti i do školske dobi, ali to je krajnja granica da se nešto učini, želimo li svojem djetetu omogućiti zdravije i sretnije djetinjstvo, uz suhe noći. Ako kontrola mokrenja nije nikada uspostavljena, govorimo o primarnoj enurezi, a ako dijete počne ponovno mokriti u krevet nakon suhog perioda od šest mjeseci radi se o sekundarnoj enurezi,  koja obično nastaje uslijed nekog stresa.
Istraživanja o učestalosti noćnog mokrenja pokazuju da 7 do 15 % djece u Hrvatskoj ima taj problem.Kod dječaka se javlja dva puta češće nego kod djevojčica. Na žalost u javnosti se o tome vrlo rijetko govori budući, da je često popraćeno sramom i neugodom. Kako bi se kvalitetno pristupilo rješavanju ovog zdravstvenog problema od velike je važnosti povećati svijest o njegovu postojanju, te naučiti djecu i roditelje kako da ga pokušaju riješiti i naravno srušiti vjerovanje da je to sramota i još gore da tu ionako nema pomoći i čekati da prođe samo od sebe.
Nekada se mislilo da psihičke promjene dovode to toga, no međutim radi se zapravo o obrnutom procesu. Ne učinimo li ništa, te ostavimo dijete samo, s njegovim problemom, mogu se javiti psihički poremećaji. Najvažnija poruka koju želim ovim putem poslatijest , da se noćno mokrenje može liječiti. Promijenjeni je oblik lijeka, te se sada koristi u obliku tableta, što je za dijete jednostavnije od dosadašnjeg spreja za nos.


Kontrola mokrenja

Da bi se uspostavila kontrola mokrenja neophodna je uredna funkcija triju sustava:

1 Regulacija stvaranja mokraće
2 Uredna funkcija mokraćnog mjehura
3 Buđenje kod osjećaja punog mjehura

Noću je naime, smanjeno stvaranje mokraće i do 50 % u odnosu na dnevnu količinu.Za to je odgovoran antidiuretski hormon žljezde hipofize, koji se noću pojačano izlučuje.
U slučaju da je količina izlučenog hormona preniska, stvara se više mokraće , kapacitet mjehura ne može zadržati toliku količinu i dijete se pomokri u krevet. To osobito vrijedi za tvrde spavače.
Sposobnost da se voljno mokri razvija se između druge i treće godine, tako da nakon navršene treće godine većina djece ima razvijenu kontrolu mokrenja i danju i noću.


Učestalost pojave

To je dosta česti problem u djece:
20 % petogodišnjaka
10 % desetogodišnjaka
  2 % petnaestogodišnjaka , a imaju ga i neki odrasli.

Uzroci nastanka:

Noćno mokrenje se najčešće nasljeđuje. Dvije trećine djece s noćnim mokrenjem imaju sniženo izlučivanje antidiuretskog hormona noću, i kao posljedicu povećano stvaranje mokraće noću. Jedna trećina djece ima smanjeni kapacitet mjehura noću, dok je danju uredan. Često se vidi da se i jedni i drugi teško bude, tj.tvrdo spavaju. Kao mogući uzročnici spominju se: zadržavanje stolice (obstipacija), usporen psihomotorni razvoj, sindrom hiperaktivnosti, bijeg pažnje, otežano disanje u snu.
Ako je dijete uspostavilo kontrolu mokrenja, te je nakon 6 mjeseci ponovno počelo mokriti u krevet mora se misliti na moguću upalu mokračnih puteva, šečernu bolest, stres. Treba misliti i na moguće abnormalnosti u građi mokraćnog sustava

Što treba uočiti ?

Dakle kod takvog djeteta treba popratiti koliko puta danju mokre, da li se teško bude iz sna, da li imaju tvrdu stolicu ili nemaju stolicu po nekoliko dana, da li hrču ili ostaju bez zraka u spavanju.Važno je misliti radi li se o hiperaktivnom djetetu ili djetetu s poremećajem u razvoju ili djetetu sklonom upalama mokračnih puteva.Danju treba popratiti učestalost mokrenja ( za dijete od pet godina normalno je da mokri 4-7 puta dnevno ), da li ima prisilni nagon ili hitnost, oklijevanje kod započinjanja mokrenja, napinjanje, slab mlaz, prekinuti mlaz, manevre zadržavanja, osjećaj nekompletnog pražnjenja, kapanje iza mokrenja, bol kod mokrenja. Navedeni podaci pomoći će liječniku za usmjeravanje na potrebne dodatne pretrage i za odabiranje pravilne terapije.

Pristup takvom djetetu?

Radi se uglavnom o vrlo senzibilnoj i emocionalno zahtjevnoj djeci.Iskazuju li roditelji otvoreno svoje nezadovoljstvo razvit će osjećaj krivnje i smetnje se čak mogu još i pogoršati. Stoga se preporuča smireni i blagi pristup, bez pritiska, ali uz stanovitu dozu čvrstine, da bi dijete shvatilo da mora preuzeti dio odgovornosti za posljedice mokrenja u krevet. Korištenje pelena noću se ne preporučuje, jer time izostaje osjećaj neugode koji se javlja zbog mokre piđame, sprječava se razvoj refleksa uspostave kontrole mokrenja, te problemi traju duže. Buđenje preko noći se ne preporuča .

    • Savjet za roditelje:
      Ne čekati da noćno mokrenje prođe samo od sebe, jer lijek postoji
      Ne tajiti problem i stvarati kod djeteta osjećaj krivnje i sramote
      Ne kažnjavati dijete i posramljivati ga
      Potražiti savjet liječnika, otkriti uzrok problema i započeti s liječenjem
    • Savjet za dijete:
      Ne skrivati problem od roditelja i liječnika
      Nemojte osjećati krivnju jer za to nema razloga
      Ne izbjegavati druženje s ostalom djecom   
      Nemojte se osjećati manje vrijednim                         

Liječenje

U slučaju da se kod djeteta radi samo o noćnom mokrenju, a pretragama je ustanovljeno da nema drugih problema niti znakova organske bolesti , potrebno je poduzeti liječenje.Enureza se može liječiti dezmopresinom, sintetskim nadomjestkom
antidiuretskog hormona koji se primjenjuje u obliku tableta.Ako ne dobijemo odgovor na takav vid liječenja može od koristi biti elektronička naprava koja registrira vlagu i daje zvučni signal čim dijete počne mokriti u krevet.Na taj način se dijete uvježbava na buđenje pri početku mokrenja.
Ako se kod djeteta utvrdi mani kapacitet mokračnog mjehura, moguće je sprovesti liječenje lijekovima, koji opuštaju mišiće mjehura.Potrebno je regulirati obstipaciju a i
druge moguće poteškoće poput otežanog disanja u snu.

Tri su važne poruke :

1. Potrebno je potražiti liječničku pomoć ako dijete mokri u krevet nakon navršene pete godine života
2. Noćno mokrenje najčešće nije uzrokovano psihičkom bolešću
3. Noćno mokrenje može se uspješno liječiti
4. Dijete nije krivo što mokri u krevet noću


Zaključak

Radi se o problemu koji ne ugrožava djetetov život ali svakako narušava kvalitetu života, kako samog djeteta tako i cijele njegove obitelji.Uspješno liječenje pridonosi
povratu djetetova samopoštovanja i uklanja važan uzrok stresa unutar obitelji.
Dugo se vjerovalo da se radi o psihičkom poremećaju, da dijete « plače kroz mjehur».
Danas to nije tako, ali je dokazano da noćno mokrenje može dovesti do psihičkih smetnji. Takva se djeca osjećaju različito od svoji vršnjaka, često su ljuta sama na sebe, osjećaju stid, promjenjivog su raspoloženja, kriju svoj problem. Ne sudjeluju u uobičajenim školskim aktivnostima, kampiranjima, ljetovanjima.
Nezamislivo je da danas, u eri razvoja vrhunske medicine i postojanja mogućnosti liječenja ne pomognemo djeci, da se riješe problema noćnog mokrenja koji baca sjenu na bezbrižnost njihovog djetinjstva.

Rješenje problema je na dlanu, samo ga treba uzeti. Problem treba otkriti, o njemu
podučiti djecu i roditelje, jednako tako, potaknuti liječnike da odbace neučinkovit stav čekanja i promatranja i poduzmu sve što je u njihovoj moći,  da svako dijete koji pati od noćnog mokrenja,  postane suho i sretno.

Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec.pedijatar

Posted on

Što je zdravlje?

Što je zdravlje?

Zdravlje nije samo odsustvo bolesti.Ono je puno više od toga.Bez zdravlja, sve ostalo je ništa. Ne kaže se uzalud :Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu.
Zdravlje je određeno našim nasljeđem, okolinom u kojoj živimo i načinom ponašanja odnosno stilom kojim živimo. Neobično je važno kakvu hranu jedemo, kakvu vodu pijemo, kvaliteta zraka koji udišemo. Važno je, naravno i kako živimo.
Hrvatska je mala zemlja, ona ne može biti svjetska sila u osvajanju svemira ili izgradnji
putničkih aviona, ali može biti primjer svijetu, po zaštiti svoji resursa, prije svega ljudi,  te zraka, vode i tla.Osobitu skrb treba voditi o djeci.Sprječavanje većine kroničnih bolesti započinje već u djetinjstvu. Već od najranije dobi,  treba djecu učiti zdravoj prehrani i zdravom načinu života, i naravno pokazivati to svojim primjerom.Djecu najbolje odgajamo, ako hodamo uz njih.

Dr.Mirjana Kolarek Karakaš, spec.pedijatar

Posted on

Zaštita djece i trudnica od neionizirajućih zračenja

Zaštita djece i trudnica od neionizirajućih zračenja

Nije teško utvrditi da danas nad zdravljem prevladavaju prioriteti interesnih skupina.
Ovim želimo skrenuti pažnju, na jedan dio neionizirajućih zračenja poznatim pod nazivom elektromagnetska polja EMP od 0 do 300 GHz ( gigaherca) i na činjenicu da
se danas tim problemom u Hrvatskoj premalo bavimo.Ovdje se ne misli na prirodno EMP i onim vrstama polja, koja se koriste u medicinskim postupcima.
Skrećem pažnju na mogući štetni utjecaj korištenja mobilnih aparata kod djece.
Iznosim citat iz Liječničkih novina « Medicinski je dokazano da su djeca, zbog razvojne faze, osjetljivija na fizikalne i kemijske faktore iz okoliša od odraslih, uključujući i EMP. Snažan razvoj elektroenergetike i telekomunikacija glavni je uzrok elektromagnetskog zagađenja okoliša, koje je od početaka 20. stoljeća do danas u neprestanom porastu.
Stavovi o zaštiti djece od EMP-a u Europi i svijetu
Poznato povjerenstvo britanske vlade (Stewartovo povjerenstvo)mijenjalo je tijekom vremena svoje stavove da bi u odnosu na djecu zaključilo:
Ako se trenutačno i ne raspoznaju štetni utjecaji uporabe mobilnog telefona, djeca su zasigurno osjetljivija, jer je njihov živčani sustav u razvoju, veća je apsorpcija energije
u glavi i duže su vremena izložena. U skladu s našim načelom opreza, vjerujemo da će
se široka uporaba mobitela za nebitne potrebe djece nastojati spriječiti.Također preporučujemo da se mobilna industrija odvrati od promidžbe usmjerene prema djeci.
Mišljenja sam , da naša javnost zaslužuje, u najmanju ruku barem takovu poruku.
Rusko povjerenstvo na čelu s poznatim znanstvenikom Grigoryjevim snažno sugerira
načelo opreza, zabranu uporabe mobilnih telefona djeci i trudnicama.
Završila bih citatom iz Konferencije u Monaku 2006.g pod nazivom» Building a Europe for and with children»

PRAVO DJECE NA ZDRAV RAZVOJ SVIH TJELESNIH,DUŠEVNIH I DUHOVNIH SPOSOBNOSTI MORA IMATI PRIORITET
PRED GOSPODARSKIM I STRANAČKOPOLITIČKIM INTERESIMA.