Depresija kod mladih i djece

Pričajući o depresiji želimo osvijestiti osobe koje boluju od te bolesti da potraže pomoć, a na društvenoj zajednici je obaveza da potrebnu pomoć i osigura.

Važna je podrška roditeljima u ranim godinama djetetova života, edukacija o mentalnom zdravlju u školama, radnoj sredini, obitelji. Potrebna je posebna skrb za osobe pod rizikom, sprječavanje društvene izolacije i stigmatizacija oboljelih.

Depresija je bolest koja pogađa oba spola, sve dobne skupine, sve društvene slojeve i sve zemlje svijeta.

Stigma i diskriminacija koje prate sve mentalne bolesti, pa tako i depresiju, dovode do kasnijeg prepoznavanja simptoma, odgađanja traženja pomoći, uslijed čega bolest traje duže, liječi se teže a može dovesti i do faze samoubojstva.

Depresija je ozbiljan psihički poremećaj. Kod mladih i djece javlja se češće nego što mislimo, približno u 2% djece, podjednako kod dječaka i djevojčica. U adolescenciji imamo zastupljenost od 4-8% mladih, omjer između mladića i djevojaka iznosi 1:2.

Na žalost, samo jedna od pet mladih depresivnih osoba se liječi. Odrasli sami traže pomoć, dok djeca i mladi ovise o svojim roditeljima, nastavnicima, liječnicima, koji o njima skrbe, da prepoznaju skrivenu patnju. Razgovor o problemu i pružanje podrške prvi je korak.

Loša raspoloženja, tuga, burne reakcije, normalni su dio odrastanja, ali depresija je nešto drugo. Kod djece nastupa postupno i teško ju je prepoznati. Moguće je da se radi o depresiji ako žalosno ili razdražljivo raspoloženje, gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti, traje najmanje dva tjedna uz slijedeće znakove: Umor, gubitak energije, iscrpljenost, nesposobnost koncentracije, osjećaj bespomoćnosti, krivnje, samopredbacivanja, promjene apetita s vidljivim padom ili porastom tjelesne težine, promjene navika spavanja, buđenje noću, rano buđenje ujutro, misli o smrti i samoubojstvu, pokušaj samoubojstva.

Depresivna djeca izgledaju žalosna, govore monotonim glasom, usporeni su. Izražavaju simptome tjeskobe, straha, nekada dosade.

Žale se na lošu koncentraciju, nedostatak pažnje, školski neuspjeh. Često je depresija praćena tjelesnim smetnjama: bolom u trbuhu, glavoboljom. Depresivna djeca često imaju želju za smrću i to i kažu ako ih pitate.

Preokupiranost vlastitim tijelom je česta i spušta se u sve raniju dob. Utjecaj medija na oblikovanje kriterija ljepote je veliki i objavljivanje savršenih fotografija vršnjakinja pogoršavaju stanje. Nisko samopoštovanje je svakako znak za uzbunu. Djeca sama sebi govore da su glupa, ružna, da ih nitko ne voli.

Adolescenti se pokušavaju “sami liječiti” alkoholom i drogom. Time upadaju u još veći problem. Prisutno je zanemarivanje vanjskoga izgleda, bježanje od kuće, drastične promjene ličnosti, poklanjanje vrijednih stvari, prijetnje ili pokušaj samoubojstva. Uzroci depresije: nasljeđe, utjecaj hormona, stres, loš odnos dijete-roditelj, poremećeni obiteljski odnosi, razdvajanje ili gubitak bliske osobe, zlostavljanje, nizak socioekonomski status, narušeno fizičko zdravlje.

Faktori zaštite od pojave depresije: roditeljska briga za dijete, razvijanje njegova samopouzdanja, samopoštovanja, briga cijele zajednice u cilju osiguranja adekvatne stručne potpore.

Što činiti kod sumnje na depresiju:

- Ohrabrite svoje dijete da podijeli s Vama svoje osjećaje.
- Potražite pomoć liječnika, razrednika, psihologa.
- Mladoj osobi je najvažnije znati da ima podršku svoje okoline, osobito svojih roditelja.
- Treba joj pokazati da brinemo o njoj, da nam je važna. Vaše dijete trpi, zato trebate imati strpljenja, unatoč tome što ne bude uvijek lako.
- Potičite druženje s vršnjacima, tjelesnu aktivnost, dodatne aktivnosti van školskoga programa.
- Pokažite razumijevanje, pružite podršku, nikada ne odustajte, jer Vaše dijete Vas treba!

Niti jedna bolest nije sramota! Depresiju nemojte podcijeniti!

Izvor https://www.dinamikom.eu